19. ON-LINE IZLOŽBA : ANA GUBERINA


Galerija     Fundus     Izdvajamo     Preporuka     Biografije     Događanja     Linkovi     Fotke     Kontakt


Ana Guberina, živi i radi u Zagrebu i na otoku Prviću. Nakon studija dizajna, diplomirala je slikarstvo u klasi prof. Dina Trtovca i magistrirala slikarstvo na Arthouse-College of Visual Arts. Studijski je boravila u Los Angelesu /Summmer Study Programs/, Hamburgu /Atelier Roecke/i Parizu / Cité des Arts/. Izlagala je na četrdesetak samostalnih i više od stotinu skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Njezin prepoznatljiv i profiliran likovni izričaj privlači pozornost likovnih kritičara, galerista i publike. Za svoj rad više puta je dobila priznanja i nagrade. O njezinom slikarstvu su pisali povjesničari umjetnosti i likovni kritičari: Josip Depolo, Stanko Špoljarić, Branka Hlevnjak, Enes Quien, Goran Blagus, Koraljka Jurčec Kos, Yanka Stahan, Darko Glavan, Nikola Albaneže, Iva Koerbler, Marito Mihovil Letica. Djela joj se nalaze u galerijama, javnim i privatnim zbirkama suvremene umjetnosti. Članica je HDLU-a, WAG i CIVA /Christians in the visual Arts/



1.
1.
2.
2.
3.
3.
4.
4.
5.
5.
6.
6.
7.
7.
8.
8.
9.
9.


*Kada su ljeta ljetovala sama,
a nas nije bilo, bili smo daleko,
nismo se još bili rodili, glad nas
nije gonila ni na jednu stranu,
radosno je bilo uvali biti uvala,
šumarku šumarak, kukcu kukac,
kamenu težak, gušteru zelen,
radosno je bilo otoku biti otok,
izvan vremena, bez imena,
po danu sjajan, taman noću.

Danijel Dragojević, stihozbirka Negdje, Zagreb, 2013.

Navedene stihove koje napisao je pjesnički bard Danijel Dragojević doživjeh kao prikladnu poetsku verbalizaciju slika iz ciklusa Ljeto na otoku Ane Guberine. Na tim se platnima izvanvremeni intimistički spokoj zatječe u dijalektičkoj napetosti s kolorističkim senzacijama određenoga godišnjeg doba, s bujnim prizorima što titraju u snohvatici vreloga sredozemnog uzduha: u statičnosti motiva živo pulsiraju boje i oblici, pri čemu forme proishode iz slikaričinih oblikotvorno nanesenih boja te se u njih samosvjesno vraćaju. Zbog njezine osebujne, strastvene i u isti mah tankoćutno uprizorene palete — smjestio je likovni kritičar Darko Glavan kolorizam Ane Guberine “u povijesni slijed hrvatskog kolorističkog slikarstva marina, negdje na liniji Gliha — Dulčić — Murtić — Kuliš” (u predgovoru za izložbu Tišine, žute i modre, galerija Ulrich, ljeto 2002.).Otok je neraskidivo dvojstvo duhovnog i tvarnog, simbol iskonskoga duhovnog središta i ujedno dio zemlje koji simbolizira utočište. Svijet u malome, potpuna slika svemira.

Ulomak iz teksta Marita Mihovila Letice, Izložba, Kulturni centar Beč, 2015.

 

Ana Guberina, Gibanja u plavom, 2014.,  akril na platnu,  100×100 cm



U tom smislu, sklon sam prihvatiti sugestiju likovnih kritičara Gorana Blagusa i Enesa Quiena koji su isticali autentičnu suvremenost kao ključnu odliku osobne poetike Ane Guberine, budući da i ova izložba svjedoči o samosvojnosti njenih promišljanja i doživljavanja suvremenosti kao i o umijeću iznalaženja sugestivnog likovnog govora. Mom prvotnom dojmu kako Ana Guberina gradi svoj osobni slikarski iskaz na temelju 'povijesnog slijeda hrvatskog kolorističkog slikarstva marina, negdje na liniji Gliha-Dulčić-Murtić-Kuliš' mogli bismo ovog puta pridodati i reference na neke doajene svjetske apstrakcije poput Jacksona Pollocka i Marka Tobeya; međutim, prvenstveno valja naglasiti kako je autorica do usporedivih morfoloških rješenja došla slijedeći vlastiti stvaralački put. Ono što pritom ponajviše fascinira jest postupno usložnjavanje izvora nadahnuća, ali i slikarske moći s kojom se na platnu hvata ukoštac s iskonskim pitanjima opstojnosti i stvaralaštva.

Ulomak iz teksta Darka Glavana, Izložba Muzej Mimara ,2008.

 

Dakle, Ana Guberina je izniman kolorist, na tragu tradicije apstrahiranoga (neo)ekspresionizma, koja neumorno u slikarstvu nalazi mogućnosti za izražajnost materije kroz gestualan i vehementan stvaralački čin, pretežno sučeljavanjima iznimno živih i životnih, dinamičnih vektora i smjerova žitke pokrenute mase boje, koja se katkada manifestira poput žive vulkanske lave. Najjača joj je kvaIiteta razvijen, i naprosto urođen, instinkt i intuicija za boju. U sočnim kolorističkim sklopovima ima mnogo vizualnih radosti i sklada. Karakterizira je kakvoća brzih poteza kistovima različitih debljina, i stalno ritmično izmjenjivanje toplih I hladnih boja, koji uvode u kozmogonij perceptivnoga sladostrašća. No, u njezinome je slikarstvu prisutan i jak upliv senzibilne percepcije, koja raznolike prIrodne fenomene doživljava krajnje burno, nalazeći u svjetlosti svu onu čarobnu moć koja se ne da nikada iscrpsti i koja ostaje zamaman izvor vječnih  slikarskih nadahnuća.

Ulomak iz teksta Enesa Quiena, Izložba Galerija Klovićevi dvori, 2003.







Galerija     Fundus     Izdvajamo     Preporuka     Biografije     Događanja     Linkovi     Fotke     Kontakt